Život nije dijagram
Jutros sam, po ko zna koji put, naletela na "usijanu" raspravu o Ikigaiu na mrežama. Znate ono – sednete, uzmete papir, pa krenete u crtanje onih čuvenih krugova koji se preklapaju. Meni je prosto neverovatno kako uvek tražimo tu magičnu tačku gde se spajaju ono što volimo sa onim što radimo dobro, ali sa težnjom da to što radimo možemo brzo i lako da naplatimo. I tako, dok s nevericom čitam komentare ljudi očajnih jer im se "strast" i "plata" ne preklapaju u milimetar, došla sam do zaključka da smo postali smo opsednuti crtanjem života, dok nam onaj pravi, običan život prolazi pred očima . Ali mi volimo prečice... Da me ne shvatite pogrešno, jasno je meni da ponekad mogu da nas privuku ovakve tehnike, kao što je ikigai, feng shui ili nešto slično, jer one nam nude motivišući zadatak i mrvu nade. Valjda je zato lakše da poverujemo da će se naš život presložiti sam od sebe ako pravilno rasporedimo krevete u sobi ili nacrtamo preklapanja u svesci. Ali ...