Svega, a život pun sranja
Uvek nekako u vreme velikih kolektivnih proslava, praznika, slava i sličnih događaja, pažnju mi privuče zveckanje pretovarenih kolica koja vidno umorni ljudi guraju teškom mukom do svojih automobila na parkingu. S obzirom na to da živim u blizini jednog od većih marketa, taj zvuk habanja točkova po loše postavljenom i već propalom behatonu postao mi je najava početaka još jedne trke koju ja onako za sebe zovem - Ko će više gluposti da kupi. U toj trci u kojoj smo svi gubitnici, i novca ali i vremena koje sve i da hoćemo ne možemo kasnije naknadno da kupimo, neki od nas čak i uživaju. Postali smo opsednuti akumulacijom svega što nam padne pod ruku. Kupujemo, skladištimo, čuvamo i stalno tražimo još i to samo zato što verujemo da je uspeh direktna posledica sabiranja. Još kao deca smo naučeni da dodajemo u naše živote još obaveza, još garderobe, još hrane, radne sate, kao i onaj peti par cipela koji je baš u tom trenutku bio na sniženju, iako već imamo dva para koj...