Zaobiđite baru!
Iako se ne poznajemo, ipak moram da vam kažem jednu istinu: matematika i ja se nikada nismo volele. Mislim, osim onih osnovnih operacija kao što su sabiranje, oduzimanje, tablica množenja i deljenje, i možda još nekoliko operacija neophodnih za život – sve ostalo, kako bih rekla, za mene nebitnih komplikacija, prosto nisu bile deo mog sveta. Međutim, od svih časova u osnovnoj školi, najčešće se setim baš jednog iz, verovali ili ne, matematike. I to ne zato što sam briljirala svojim znanjem, već zato što sam, čini mi se, na njemu prvi put osetila šta znači biti iskren i istinit. Zapravo, biti svoj i na neki način odbraniti to kakav jesi. I da ne filozofiram, ovako je bilo... Nastavnik me je prozvao da odgovaram i, naravno, izveo pred tablu. A tamo... tamo je bio čitav projekat: nacrtan neki krivudavi krug koji je predstavljao baru, pa dati neki prečnici, razdaljine, ubrzanja... Trebalo je, valjda, izračunati kako preskočiti tu baru, a da se ne pokvasiš. To je nastavnik smatrao zanimljiv...