Ne, moje tekstove ne piše AI – pišem ih JA!
Ne znam za vas , ali za mene postoji taj specifičan, gotovo bolan jaz između nas koji smo do znanja morali da "propešačimo" kilometre i onih koji misle da je čitav svet sažet u jedan treptaj ekrana. Zašto ovo pišem? Pa zato što neko ko danas ima jedva dvadeset godina i ko je prohodao sa internetom u džepu, kaže da je moj tekst verovatno pisala veštačka inteligencija. Uuuh tad osetim tu smešu tuge, ali i revolta. I da se odmah razumemo, nije to samo uvreda za moj trud, to je dijagnoza čitavog jednog vremena koje je zaboravilo kako zvuči čovek koji misli svojom glavom! Verovatno da se i vi, koji ste koju deceniju stariji od dvadeset, sećate onog uzbuđenja, onog fizičkog napora dok listate teške stranice "Britanike", ili mirisa starog, ponekad i memljivog papira u tišini biblioteke ili kućnog ugla gde se čitalo "1000 zašto, 1000 zato". Pa mi smo bre morali da upregnemo svaku moždanu vijugu, da povežemo pročitano, da zapamtimo, jer znali smo...