Montiraj svoj život na teži način!
Sigurna sam da ste mnogo puta do sada primetili kako najčešće živimo u iluziji sopstvene besmrtnosti. Verujemo da ovaj život, kakav god da je, nema kraja, a zapravo tek pred istinom da ćemo jednom prestati da postojimo, najjasnije vidimo kako zaista treba živeti. I odmah da kažem – ovo nije tekst o smrti. Ovo su redovi o onome što radimo dok smo još tu. Mi većinu svog životnog veka provodimo u nekoj vrsti sna, uvereni u sopstvenu beskonačnost. Verovatno da je taj san na neki način naš štit od straha, a i razlog zbog kojeg manično zatrpavamo svoje rasporede, domove i umove, bežeći od suočavanja sa prazninom. Spremni smo da trošimo godine i godine na poslove koje mrzimo, na ljude koji nas iscrpljuju, na skupljanje predmeta koji nam ne trebaju i svaki trenutak tretiramo kao potrošnu robu. Ne znam kako drugačije, ali ono što radimo meni je nekako najlakše da vam opišem jednim procesom koji većini možda nije poznat, ali je duboko sudbinski. U svetu televizije postoji segme...