Ko je ovde lud (i koliko to košta)?
Nedavno sam čula podatak koji me je ostavio bez teksta: obična krempita, jedna jedina kocka u restoranu, košta 680 dinara. Moja prva reakcija bila je ona narodska: "Pa dok je ovaca, biće i šišanj", ali odmah sam se zapitala – kako smo bre došli do toga i šta nam se to prodaje?
Verovatno da i sami znate da kada platite kolač 680 dinara, vi ne plaćate samo namirnice od kojih je kolač napravljen. Vi plaćate to što konobar hoda kao da nosi Nobelovu nagradu za mir, dok vam donosi tanjir veličine satelitske antene na kome se skvrčilo to jedno parče najobičnije krempite, koju imate pravo da je uslikate, da tagujete restoran i kao nagradu za taj poduhvat dobijete lajkove.
Meni je od te cene ipak zanimljivije u celoj priči profil ljudi koji bez ustezanja daju ovoliki novac za nešto što je ustvari vrlo dostupno. Često su to isti oni koji besomučno jure popuste po prodavnicama da bi uštedeli 20 dinara na prašku za veš ili prepešače pola grada jer su čuli da je šećer na akciji u drugom marketu. Oni su stalno u nekom "škripcu", ali ne sa novcem već sa vremenom. Kukaju kako je život postao nepodnošljivo skup, ali čim uđu u "in" restoran, ta štedljivost nestaje jer tamo se cena ne pita, jer tamo se kupuje status.
S druge strane postoje i oni koji nas ubeđuju da, ako ti je 680 dinara za krempitu mnogo, da ti zapravo "ne razumeš koncept" ili nisi dovoljno uspešan.
Pa se pitam ponovo da li nas cena određuje? Ne. Odbijanje da učestvuješ u ovom kolektivnom ludilu ne znači da si siromašan, već da ti je koeficijent inteligencije veći od cene tog kolača. Ja stvarno mislim da je svest o vrednosti novca i dostojanstvo da ne dozvoliš da te prave budalom prava odlika zrelog čoveka.
Evo setite se samo da za taj novac možete napraviti ceo pleh krempita kod kuće, jer znate valjda koliko ste radili za svoj novac.
Napomena: Ovaj tekst nije poziv na bojkot restorana i izlazaka – svako ima pravo da svoj novac troši kako želi. Ovo je poziv na razmišljanje o prioritetima i podsetnik da nas skupi računi ne čine "većim" ljudima, niti nas skromnost čini "manjim".
R.Č.
Preporuka: Tajna presavijenog novca
Hvala vam što pratite blog Jednostavno Dovoljno.
"Budi elita koja misli, a ne publika koja plaća."

Коментари
Постави коментар