Koliko nas košta tuđe 'Bravo!'?


Poslednjih nekoliko godina, kalendar mi je postao predvidljiv, i gotovo svakog meseca tu se nađe neki poziv za 18. ili 50. rođendan, jer smo generacijski ušli u isti ciklični krug – deca nam postaju ljudi a mi postajemo bolno svesni prolaznosti.

​A svaki od tih rođendana, ustvari način na koji se organizuju, sve više i više su  pretvorili intimne proslave u javne nastupe, znate ono skupa, brojčana veselja od kojih se više umorite nego što im se radujemo.

I veruj te mi da se vrlo često zapitam: šta mi to slavimo? Da li slavimo to što su deca porasla i postala odgovorna ili želimo da pokažemo svetu da smo "uspeli" kao roditelji?

​Jooj a kod 50. rođendana...da li slavimo pola veka mudrosti ili trijumf preživljavanja u svetu gde mnogi naši vršnjaci nisu stigli do te cifre? 

​Prosto mi je postalo neverovatno da smo postali društvo koje ne ume da obeleži trenutak ako ga ne pretvori u spektakl.

​Nedavno sam pročitala neki članak u kome je navedeno da posečna proslava u Srbiji danas košta između 3.000 i 7.000 evra, i to ona bez mnogo razbacivanja, žive muzike i dekoracija. I znate šta je najstrašnije, mnogi taj lažni sjaj proslava otplaćuju mesecima, neki i godinama.

To su meniji, haljine, frizur, baloni, nekakve  dimne bombe ili sta već,  fotografi, video zapisi, govori, torte na tri sprat, vožnje kočijama, sankama, limuzinama, na jednom rečju - strašno. Scenario koji vas ostavlja bez pameti .

Dobar broj slavljenika kaže da mora da se ispoštuje red, a drugi opet kažu - pa svi tako. Pa šta? Pa šta ako drugi to rade. I ne možeš kao gost da se ne zapitaš: O Bože može li intimnije? Ja lično mislim da može.

​Nekada smo rođendane slavili uz sendviče i žuti i crni sok. Najveća torta bila je čoko plazma sa šlagom i svećicama u obliku broja. I to je bio najveći luksuz nakon kojeg smo bez dugova i spokojno nastavljali dalje. Danas ni gala proslave i najskuplji restorani, ne mogu da kupe i zamene taj mir i zadovoljstvo kada znaš da nikome ne duguješ predstavu.  Ali znate kako kažu: što je unutrašnja praznina veća, to je spoljašnja scenografija bleštavija. Pa zato svako prema svojoj praznini.

R.Č.

Preporuka: Cena nepotrebnog

Hvala vam što pratite blog Jednostavno Dovoljno.
"Zajednica koja ceni vaš integritet"




Коментари

Популарни постови са овог блога

Da vam DETE 90-ih kaže istinu o našim "veselim" godinama

Jeste li čuli za DERT? (Lek koji se živi)

Sloboda da kažem: Odjebite!