Od istorije do traume: Da li je deci mesto u Ćele-kuli?
Možemo li pričati o spokoju dok decu izlažemo traumama? Naša istorija je važna, ali njihovo detinjstvo ne bi smelo da se čeliči užasima.
Nedavno sam se setila jedne slike iz osnovne škole koju verovatno mnogi od nas nose u glavi. Ekskurzija, Niš i onaj mučni osećaj u stomaku dok stojiš ispred Ćele-kule. Sećam se da sam tada prvi put, kao dete, stvarno shvatila koliko ljudi mogu biti svirepi. I onda se zapitam – da li je to normalno?
Verovali ili ne, i sada u 2026. godini, to je i dalje standardni deo programa za osnovce. (Zvanični podatak možete pronaći: ovde)
Foto: screenshot
Sistem to zove "patriotskim vaspitanjem", a škole skoro po pravilu ubacuju ovaj lokalitet u plan svake ekskurzije na jug Srbije. Cilj je "očuvanje identiteta" i želja da deca vide tu žrtvu kako bi cenila slobodu.
Ali niko ne pita za traumu. U zvaničnim papirima nećete naći reč "psihološka priprema" – tamo su samo suva istorija i brojke.
Meni je to, iskreno, i dalje problematično. Živimo u vremenu kada pazimo na svaki video koji dete pogleda na internetu, a onda ih kolektivno, u okviru škole, odvedemo da gledaju u zid napravljen od pravih ljudskih glava.
Zvanično – to je normalno. Društveno – to je tradicija. Ali ljudski? Nisam baš sigurna.
Mislim da bi istorija mogla da se uči i bez tog vizuelnog šoka. Sloboda ne bi trebalo da traži mrtve glave da bi bila stvarna.
Mir se ne gradi na strahu, nego na razumevanju da su ovakve kule stvar prošlosti koju ne moramo da nosimo kao traumu, već kao opomenu da čuvamo život – onaj jednostavan, miran i vredan, svakog dana.
Možda bismo konačno mogli da učimo decu da se sloboda ne meri samo brojem onih koji su pali, već i brojem onih koji danas mogu da žive i vole bez straha.
Napomena: Ovaj tekst je pisan uz duboko i dužno poštovanje prema svim žrtvama bitke na Čegru i onima čije su kosti ugrađene u Ćele-kulu. Njihova hrabrost i bol su utkani u našu slobodu. Moje preispitivanje se ne odnosi na njihovu žrtvu, već na način na koji tu žrtvu danas predstavljamo deci i da li je vizuelna surovost jedini put do svesti o istoriji.
R.Č.Preporuka: Lekcija iz 1987. koja nam je potrebna danas
Hvala vam što pratite blog Jednostavno Dovoljno.
"Jednostavno je dovoljno"


Коментари
Постави коментар