Recite: Ne znam, ne mogu i neću!



Jel se sećate  kako su nas učili još od malena da uvek nekako moramo da znamo odgovor, pa čak i na najgluplja moguća pitanja. Ali ne samo to, morali smo sve i da možemo, jer je "ne mogu" bilo gotovo zabranjeno. I naravno, da ne zaboravim da pomenem, da smo sve morali i da hoćemo, jer je odbijanje bilo bezobrazluk, nevaspitanje i ne znam šta još.

Ako ste iskreni priznaćete da i vi to danas tražite od svoje dece, jer smo i svi mi uvek sve nekako morali.

​Meni se čini da je ipak za sve nas a naročito za decu najispravnija stvar da kažemo: ne znam, ne mogu i neću!

​Mislim, šta bi se promenilo? Svet ne bi stao, ali mi bismo se bolje osećali.

Verovatno ste na sopstvenoj koži iskusili  koliko je loše kad nemamo lične granice i kada ste stalno svima i za sve dostupni. Jer onaj ko nema granice idealan je za tuđe planove, ali je poguban za samog sebe. 

Za mene je priznati i reći "Ne znam" najbolja stvar na svetu. To nas oslobađa od obaveze da uvek o svemu imamo mišljenje samo zato što je glupo da ga nemamo. A kad jednom prevalite preko usana i kažete tu magičnu rečenicu, pokušajte i sa " Ne mogu". Uuh kako to sjajno zvuči. Zamislite samo da ne morate da uvek budete tu za sve i za svakoga. Pa to je odluka koja postavlja barijeru za bezbroj gluposti sa kojima se  susrećete na svakom koraku. I onda, na kraju ostaje oslobađajuća reč "Neću". Recite to sad naglas. Šta čujete?  Prkos ili slobodu? Inat ili istinu? 

"Neću" je kruna koja nas štiti od moranja, jer svaki put kad kažemo "Hoću" samo zato što je to nekako normalno mi ustvari radimo za druge, a ne ono što stvarno želimo. To vam je kao ono konstantno klimanje glavom ili mahanje zastavicama uz znak podrške tuđim željama.

I nije ovo lekcija kojom učimo decu, ili podstičemo sebe da budemo neposlušni. Ne, to je način da naučimo kako da poštujemo sebe, jer tek kada sebi i drugima dopustimo da ne moramo baš uvek sve, tek tad  postajemo svoji.

Život je mnogo jednostavniji kada shvatite da je biti samo čovek sasvim dovoljno.

Ne znam, ne mogu i neću su ograda našeg unutrašnjeg mira, gde više ne dozvoljavamo onima oko nas da nas kontrolišu i postajemo nedostupni za gaženje.

Autorka: (R.Č.) Biljana Rizvić Čarapić

PROČITAJTE i TEKST:Japan prodaje ono što mi dajemo besplatno


Hvala vam što pratite blog Jednostavno Dovoljno.
"Najveća snaga nije u tome šta sve možeš, već u onome što smeš da odbiješ."

Коментари

Популарни постови са овог блога

Da vam DETE 90-ih kaže istinu o našim "veselim" godinama

Jeste li čuli za DERT? (Lek koji se živi)

Sloboda da kažem: Odjebite!